Kako novorođenče doživljava porođaj?

Porođaj predstavlja veliki izazov, kako za majku tako i za novorođenče, kako fizički tako i psihički.

U trenutku porođaja, majka osjeća veliku odgovornost. Nakon sati i sati truda, rođenje djeteta ispunjava majku posebnim osjećajem sreće, koji često prerasta u euforiju. Kao što je majka prolazila kroz veliki napor tijekom porođaja, tako i novorođenče doživljava određenu razinu stresa.

Svaki trud smanjuje dotok kisika u fetus. Međutim, ako je fetus zdrav, on se prilagođava i prevladava napore s kojima se suočava nakon dugog razdoblja razvoja u majčinoj maternici, koje je bilo mirno, ali intenzivno. Dolazak na svijet izlaže novorođenče mnoštvu različitih podražaja na koje je prisiljeno reagirati, ali i sposobno. Majčina tjelesna temperatura iznosi otprilike 37°C, ista kao i temperatura plodove vode u kojoj je fetus plivao u tami, osluškujući samo otkucaje majčinog srca i prigušene zvukove okoline koji su ponekad dosezali i do 60 dB. U trenutku porođaja, novorođenče se suočava s hladnoćom vanjskog okruženja u kojem više nema tople slankaste vode, snažnim zvukovima majke koja često stenje, glasnim ohrabrivanjem medicinskog osoblja te snažnim svjetlom koje je usmjereno prema glavi koja izlazi. U tom trenutku, novorođenče mora uspostaviti sve vitalne funkcije.

Disanje, koje se nije razvijalo dok je fetus bio u maternici, predstavlja najteži i najvažniji izazov za novorođenče. Iako je dijete vježbalo pokrete disanja u maternici, to disanje se ne može usporediti s onim koje se razvija u trenutku rođenja. Na kraju, novorođenče doživljava najdramatičniji trenutak svog života – odvajanje od majke, rezanje pupčane vrpce. Nakon rođenja, medicinsko osoblje procjenjuje prilagodbu djeteta na život izvan maternice.

PROČITAJTE: Treće i četvrto porođajno doba