babinje

Babinje ili puerperij

Babinje ili puerperij je razdoblje koje započinje rođenjem djeteta, a traje  6 do 8 tjedana iza porođaja.  Novopečena majka u tom se razdoblju naziva babinjača.
Babinje nije oštro ograničeno vremensko razdoblje jer je nekim organskim sustavima potrebno i do godine dana da se vrate u stanje od prije trudnoće.

Babinje je specifično, posebno i osjetljivo razdoblje za majku u kojem se tijelo polako vraća u normalno stanje, majka se polako upoznaje sa svojim djetetom te se uči dojenju (ukoliko to može i želi), događaju se velike hormonske i funkcionalne promjene koje za ženu nisu uvijek jednostavne i podrazumijevajuće i u kojem majka treba pomoć i podršku okoline.

Ovisno o načinu porođaja ( i ustanovi/mjestu rađanja) prve dane babinja babinjača provodi u bolnici gdje se svakodnevno kontrolira kako se majka osjeća, vraća  li se maternica uredno u početni položaj, je li krvarenje nakon porođaja primjereno te cijele li porođajne rane (ukoliko postoje) uredno.

Majka bi u tim danima trebala dobiti podršku i upute o jednostavnijem i uspješnijem uspostvljanju dojenja te osnovim postupcima o njezi i brizi za novorođenče. U Hrvatskim se rodilištima većinom, ukoliko nema većih komplikacija tijekom ili nakon porođaja, babinjače otpuštaju kući 3. dan nakon vaginalnog, a 5.  dan nakon porođaja carskim rezom.

Potiče se rano ustajanje nakon porođaja, kada je majka na to spremna i može, prvi put svakako uz pomoć bolničkog osoblja. Majka može zbog iscrpljenosti porođajem, umora ili gubutka krvi  biti slabija i sklonija nesvjestici pa je svakako prva ustajanja potrebno učiniti uz pomoć. Ustajanje i kretanje smanjuje rizik tromboze i potiče brže započinjanje vraćanje organskih sustava i funkcija u normalu.

dojenjeBabinje je vrlo specifično i često osjetljivo razdoblje za ženu koja se susreće s novim situacijama: briga za novorođenče, dojenje i osjećaj odgovornosti za sebe i dijete. Često je prisutan strah od nepoznatog i osjećaj respekta prema situacijama i promjenama koje su se dogodile i koje tek slijede. Umor nakon porođaja i iscrpljenost izvor su fizičkog stresa, a neispavanost, raniji strahovi i sumnje mogu dodatno pojačati i psihički stres te dovesti do promjena raspoloženja, opterećenosti i nesigurnosti.
U prvim su danima normalne povremeni naleti tuge, osjetljivosti i plača, između ostalog i zbog funkcionalnih i hormonskih promjena. Ovdje veliku pozitivnu ulogu igra potpora, razumijevanje i pomoć okoline i najbližih. Oko 80% žena osjeti prolazno tzy. baby blues, karatkteriziran osjećajem nesigurnosti, tuge, melankolije i osjetljivosti. Takvi su osjećaji normalni i zbog njih ne treba imati grižnju savijesti.

Ako se ipak slični osjećaji i rekacije bezvoljnosti produlje i počnu pogoršavati, rodilja ih ponekad neće sama moći prepoznati kao nešto što predugo traje ili se pogoršava, na okolini je da bude od pomoći, uvidi promjene i posumnja u znakove postporođajne depresije. Oni često počinju kao osjećaj straha i nespremnosti u brizi za dijete te kao poromećaj spavanja, a napredovanjem majka gubi volju za brigu o djetetu i sebi. Kako bi se izbjegao još negativniji razvoj situacije koji u težim slučajevima može dovesti i do suicidalnih misli, babinjače i okolina uvijek bi kod sumnje i osjećaja da nešto ne funkcionira kako treba trebali potražiti pomoć liječnika i stručnog osoblja.

U razdoblju babinja  se organi  i organski sustavi promijenjeni trudnoćom vraćaju otprilike na stanje prije trudnoće. Tako se na primjer maternica koja na kraju trudnoće teži oko kilogram  vraća na veličinu kruške i težinu od oko 70 g.  Vraćanje maternice na početno stanje prati se u prvim danima babinja pa se ona tako dan nakon porođaja maternica pipa kao kuglasta tvrda lopta u visini pupka, a dalje se smanjuje otprilike za 1 cm svaki dan i normalno se 10-ak dana nakon porođaja više ne može opipati preko trbuha jer se vratila u malu zdjelicu.

Često babinjače u prvim satima i danima nakon porođaja osjete i bolne kontrakcije/trudove čija je funkcija zaustaviti krvarenje iz maternice, a po tome i sudjelovati u smanjenju maternice.

Višerotkinje obično takve trudove osjećaju jače nego prvorotkinje,  mogu ih osjećati poprilično neugodno. Opisani trudovi i bolovi je obično pojačavanju za vrijeme dojenja kada se otpušta hormon oksitocin koji izaziva stiskanje maternice.

Mišići i zglobovi u trudnoći funkcioniraju i opterećeni su drukčije nego prije, pod djelovanjem relaksina postaju pomičniji, a  maternica svojom težinom i rastom pomiče težište tijela prema naprijed, smanjuje se stabilizacija trupa trbušnim mišićima koji su slabiji i razdvojeniji i često se javlja dodatno opterećenje i bolovi, pogotovo u donjem dijelu leđa. Opuštaju se i mišići dna zdjelice te se može javiti neželjeno otjecanje mokraće koje se nerijetko nastavlja i u babinju.

Promjena mišićno koštanog sustava također se u razdoblju babinja polako vraćaju u stanje (nalik) prije trudnoće, to je u pravilu dugotrajniji proces i nije ograničen na 6 tjedana koje klasično nazivamo babinjem.  Preporuča se nakon porođaja  nastaviti s vježbanjem prilagođenim babinjačama. Obično se započinje vježbati nakon prve kontrole ginekologa poslije porođaja, oko 6 tjedana nakon porođaja,  kada se provjeri da je sve u redu i primjereno vremenu babinja.
I manje, neklasične vježbe i pokreti mogu imaju pozitivno djelovanje, tako naprimjer samo okretanje i ležanje na trbuhu trudnice koja je rodila cerskim rezom, u vrijeme kada to bude moguće, djeluje dobro kao masaža i stimulacija trbišnih mišića. Ovdje patronažne sestra i treneri koji se bave trudnicama i razdobljem babinja mogu biti od velike pomoći svojim savjetima i primjerom.

Iscjedak iz rodnice koji se nastavlja nakon porođaja zovemo lohijama, a traje otprilike do mjesec tjedana nakon porođaja. Lohije se polako vremenski mijenjaju, nekon porođaja nastavljaju se lohia rubra (crvena) koje je iscjedak slična menstruaciji, čine ga oljušteni slojevi sluznice maternice, a traje oko tjedan dana polako se smanjujući i mijenjajući boju prvo u lochia fusca (smeđa), preko lochia flava (prozirma žućkastoa) sve do kraja kada se pojavi lochia alba (bijela) koja nalijkje uobičajenom iscjetku iz maternice, a čine je odljuštene stanice sluznice i cervikalna sluz.

Babinje

Normalno je da postoje mala odstupanja od opisanoga, da se dogodi da nekoliko dana lohije budu jako oskudne pa se opet jave jače, ili da se pojačaju kada babinjača dođe kući i postane više pokretna. Ako bi babinjača primijetila da se krvarenje jako pojačava, da je obilno, s primjesama većih ugrušaka ili vezano uz bolove u donjem trbuhu, neugodan miris iscjetka, loše osjećanje, zimicu, tresavicu ili glavobolje, babinjača bi se trebala javiti patronažnoj sestri ili liječniku. Takvi simptomi mogu biti prvi znaci upale ili zaostalog materijala posteljice u maternici nakon porođaja.

Dok se lohije ne vrate u normalan iscjedak babinjačama se preporučuje da izbjegavaju kupanje u kadi , već da se tuširaju,  te da izbjegavaju korištenje tampona i spolni odnos.

Lohije prolaze kroz rodnicu te zbog toga sadržava veće količine bakterija. Zato je potrebno redovito mijenjati uloške te bacati onečišćene uloške na odgovarajuć način te  nakon toga oprati ruke kako bi se izbjegla upala dojki ukoliko bi se dirale bradavice, ili upale novorođenačkog pupka.

Važno je voditi brigu i o toaleti spolovila, pranjem mlakom vodom 2 puta na dan, poslije čega je dovoljno lagano potufati mekim ručnikom za sušenje.

Područje epiziotomije ili porodničke ozljede potrebno je održavati čistim i suhim.  Takve se rane šivaju tzv. resorptivnim šavima, što znači da se oni sami od sebe nakon nekog vremena razgrađuju. Tako se 10-ak dana nakon porođaja na toalet papiru mogu vidjeti sitni crvoliki komadići konca što je potpuno normalno i nije razlog za brigu. Ranu epiziotomije ili ozljede je dovoljno  isprati običnom mlakom vodom i laganim dodirima osušiti ručnikom. Rana obično zacijeli unutar 14 dana od porođaja, a prvih nekoliko dana nakon porođaja dobro je izbjegavati sjedenje direktno na rani i pretjeran pritisak na ranu.

U babinju se uspostavlja i nastavlja dojenje koje često, pogotovo za prvorotkinje, nije jednostavno i podrazumijevajuće. Važno je pogotovo u prvim danima imati potporu osoblja, a poslije i mogućnost obraćanja stručnoj osobi u slučaju  nedoumica ili poteškoća s odjenjem.

Prvo majčino mlijeko (kolostrum) javlja se nekoliko dana nakon porođaja, žućkaste je boje te bogato bjelančevinama i kalorijama, a siromašnije ugljikohidratima od mlijeka koje se nastavlja lučiti nakon kolostruma.

Majčino je mlijeko od velike vrijednosti za novorođenče, bogato hranjivim tvardima i protutijelima koje majke dojenjem prenosi djetetu i koji ga štite u prvim mjesecima života.

Dobro je da se u prvim danima babinjači u rodilištu pokažu položaji za dojenje, te na koji način pravilno namjestiti dojenče i dojku za sisanje. Treba  znati da proces dojenja često nije lagan i da je porebno neko vrijeme da se uspostavi ritam dojenja, nekada je potrebno i mjesec dana da sve “sjedne na svoje”.

U slučaju bolnog dojenja, rana na dojkama ili bradavicama, povišene tjelesne temperature, glavobolje, zimice ili tresavice potrebno je kontaktirati patronažnu stestru ili liječnika. Ponekad je samo savjet o malim promjenama i potpora dovoljan da se dalje uspješnije nastavi dojenje.

I za kraj, babinje je dinamičan fiziološki proces praćen isprva burnim, a poslije laganijim fizičkim i psihičnim promjenama i prilagodbama. Takvog ga treba prihvatiti, kao proces i fazu koja traje i u kojoj se dogođaju mnoge lijepe stvari. Ukoliko majka zna otprilike kako se sve treba odvijati, vjerujemo da će joj biti lakše u tom razdoblju, a za sve nedoumice i pitanja, uvijek se može i treba obratiti stručnim osobama koje joj mogu pomoći.

1 thought on “Babinje ili puerperij”

  1. Pingback: 10 razloga zbog kojih bi ste trebali posjetiti ginekologa - Poliklinika dr. Laušin

Comments are closed.