Miomi maternice su najčešći dobroćudni tumori reproduktivnog sustava žene. Nastaju umnožavanjem stanica glatkog mišića (i vezivnog tkiva) maternice. Ne zna se točno kolika im je učestalost, ali se procjenjuje da i do oko 70 do 80% žena reproduktivne dobi do menopauze ima miome. Najčešće se javljaju nakon 40. godine života, ali mogu se javiti i u ranijoj dobi.
Češće se javljaju kod žena crne rase, a pojavnost je donekle povezana i s još nekim faktorima. Tako npr. trudnoće i porođaji smanjuju učestalost pojavnosti mioma, a rana prva menstruacija povećava. Veća je pojavnost uz konzumaciju crvena mesa i šunke, dok je prehrana bazirana na povrću i voću vezana uz manji rizik pojavnosti. Žene koje imaju povišen krvni tlak imaju veći rizik za pojavu mioma. Studije do sada nisu našle povezanost više pojave mioma s uzimanjem oralne kombinirane kontracepcije, niti uz uzimanje dolazi do pojačana rasta mioma. Konzumacija alkohola, pogotovo piva, također blago povećava rizik nastanka.
Samo oko 20-25% mioma rade i tegobe ženama, većina ih je ipak na sreću asimptomatska. Miomi u svom postojanju mogu ostati nepromijenjeni ili se povećavati/smanjivati ili mijenjati pa je i žene koje nemaju simptome potrebno obavijestiti o njihovom prisustvu te objasniti koje se tegobe eventualno mogu javiti njihovo postojanje.
Oni mogu zauzimati različita mjesta u maternici, a ovisno o tome raditi tegobe ili poteškoće. Poteškoće ovise o veličini mioma, njihovu broju i smještaju u ili okolo maternice. Tako npr. miomi koji se boče u središte maternice kod mladih žena mogu biti vezani uz teže zanošenje ili učestalije pobačaje. U trudnoći mogu ponekad biti vezani uz ubrzan rast, bolove, zastoj u rastu ploda ili nepravilan smještaja i razvoj posteljice.
Miomi koji su jako veliki ili boče i dodiruju sluznicu maternice mogu biti vezani uz obilnija ili nepravilnija krvarenja iz maternice, pogotovo u perimenopauzi. Većina ih ipak ne čini tegobe ili poteškoće i takvi se miomi ne trebaju operirati već samo pratiti u svojoj veličini i rastu.
Najčešći simptomi vezani uz miome su pojačana ili nepravilna krvarenja, bolovi i pritisak u abdomenu i zdjelici, bol kod spolnog odnosa te poteškoće vezane uz zanošenje ili iznošenje trudnoće. Pritiskom na okolne organske sustave mogu raditi i poteškoće kod mokrenja, osjećaj nepotpuna izmokravanja ili poteškoće kod pražnjenja crijeva.
Miomi se dijagnosticiraju u sklopu obrade zbog poteškoća vezanih uz njihovo postojanje, ali se često otkrivaju i kao slučajan nalaz prilikom rutinskih kontrola ili kontrolna indiciranih iz nekog drugog razloga. Mogu se opipati ginekološkim pregledom, a još bolje opisati u veličini, broju, izgledu i smještaju pomoću vaginalnog ultrazvučnog pregleda. Ovisno o tegobama ponekad se može raditi i dodatna dijagnostika poput trodimenzionalnog ultrazvuka, pregleda šupljine maternice ultrazvukom uz kontrastno sredstvo ili magnetske rezonance.
S menopauzom, odnosno zadnjom menstruacijom, padaju razine spolnih hormona potrebnih za rast mioma i tada većinom prestaju i tegobe vezane uz njih, a kod većine žena se u vrijeme poslije menopauze miomi mogu i nešto smanjiti u svojoj veličini.
Asimptomatske miome u pravilu ne treba liječiti, nego povremeno pratiti, a razlog za liječenje su ranije spomenute tegobe poput jaka i nepravilna krvarenja, bolova ili pritiska, ili teškoća vezanih uz reproduktivno zdravlje. Prije odluke o liječenju potrebno je učiniti detaljnu obradu te isključiti druga stanja koja mogu izazivati jednake tegobe.
Odluka o načinu liječenja ovisi o tegobama, smještaju, veličini i broju mioma te želji pacijentice za daljnjim potomstvom i subjektivnim preferencijama načina liječenja. Miomi se mogu liječiti konzervativno ili operacijom na različite načine, a odluku o liječenju donose zajedno liječnik i pacijentica nakon detaljne obrade i informacija o mogućnosti liječenja, te informiranosti o prednostima, nedostacima i mogućim komplikacijama pojedinih metoda liječenja.
Pingback: Kolposkopija - Poliklinika dr. Laušin