Miomi

Miomi

Miomi maternice su najčešći dobroćudni tumori reproduktivnog sustava žene. Nastaju umnožavanjem stanica glatkog mišića (i vezivnog tkiva) maternice. Ne zna se točno kolika im je učestalost, ali se procjenjuje da i do oko 70 do 80% žena reproduktivne dobi do menopauze ima miome. Najčešće se javljaju nakon 40. godine života, ali mogu se javiti i u ranijoj dobi.

Češće se javljaju kod žena crne rase, a pojavnost je donekle povezana i s još nekim faktorima. Tako npr. trudnoće i porođaji smanjuju učestalost pojavnosti mioma, a rana prva menstruacija povećava. Veća je pojavnost uz konzumaciju crvena mesa i šunke, dok je prehrana bazirana na povrću i voću vezana uz manji rizik pojavnosti. Žene koje imaju povišen krvni tlak imaju veći rizik za pojavu mioma. Studije do sada nisu našle povezanost više pojave mioma s uzimanjem oralne kombinirane kontracepcije, niti uz uzimanje dolazi do pojačana rasta mioma. Konzumacija alkohola, pogotovo piva, također blago povećava rizik nastanka.

Samo oko 20-25% mioma rade i tegobe ženama, većina ih je ipak na sreću asimptomatska. Miomi u svom postojanju mogu ostati nepromijenjeni ili se povećavati/smanjivati ili mijenjati pa je i žene koje nemaju simptome potrebno obavijestiti o njihovom prisustvu te objasniti koje se tegobe eventualno mogu javiti njihovo postojanje.

Oni mogu zauzimati različita mjesta u maternici, a ovisno o tome raditi tegobe ili poteškoće. Poteškoće ovise o veličini mioma, njihovu broju i smještaju u ili okolo maternice. Tako  npr. miomi koji se boče u središte maternice kod mladih žena mogu biti vezani uz teže zanošenje ili učestalije pobačaje. U trudnoći mogu ponekad biti vezani uz ubrzan rast, bolove, zastoj u rastu ploda ili nepravilan smještaja i razvoj posteljice.

Miomi koji su jako veliki ili boče i dodiruju sluznicu maternice mogu biti vezani uz obilnija ili nepravilnija krvarenja iz maternice, pogotovo u perimenopauzi. Većina ih ipak ne čini tegobe ili poteškoće i takvi se miomi ne trebaju operirati već samo pratiti u svojoj veličini i rastu.

Najčešći simptomi vezani uz miome su pojačana ili nepravilna krvarenja, bolovi i pritisak u abdomenu i zdjelici, bol kod spolnog odnosa te poteškoće vezane uz zanošenje ili iznošenje trudnoće. Pritiskom na okolne organske sustave mogu raditi i poteškoće kod mokrenja, osjećaj nepotpuna izmokravanja ili poteškoće kod pražnjenja crijeva.

Miomi se dijagnosticiraju u sklopu obrade zbog poteškoća vezanih uz njihovo postojanje, ali se često otkrivaju i kao slučajan nalaz prilikom rutinskih kontrola ili kontrolna indiciranih iz nekog drugog razloga. Mogu se opipati ginekološkim pregledom, a još bolje opisati u veličini, broju, izgledu i smještaju pomoću vaginalnog ultrazvučnog pregleda. Ovisno o tegobama ponekad se može raditi i dodatna dijagnostika poput trodimenzionalnog ultrazvuka, pregleda šupljine maternice ultrazvukom uz kontrastno sredstvo ili magnetske rezonance.

S menopauzom, odnosno zadnjom menstruacijom, padaju razine spolnih hormona potrebnih za rast mioma i tada većinom prestaju i tegobe vezane uz njih, a kod većine žena se u vrijeme poslije menopauze miomi mogu i nešto smanjiti u svojoj veličini.

Asimptomatske miome u pravilu ne treba liječiti, nego povremeno pratiti, a razlog za liječenje su ranije spomenute tegobe poput jaka i nepravilna krvarenja, bolova ili pritiska, ili teškoća vezanih uz reproduktivno zdravlje. Prije odluke o liječenju potrebno je učiniti detaljnu obradu te isključiti druga stanja koja mogu izazivati jednake tegobe.

Odluka o načinu liječenja ovisi o tegobama, smještaju, veličini i broju mioma te želji  pacijentice za daljnjim potomstvom i subjektivnim preferencijama načina liječenja. Miomi se mogu liječiti konzervativno ili operacijom na različite načine, a odluku o liječenju donose zajedno liječnik i pacijentica nakon detaljne obrade i informacija o mogućnosti liječenja, te informiranosti o prednostima, nedostacima i mogućim komplikacijama pojedinih metoda liječenja.

PLANIRANJE TRUDNOĆE