U interesu je i medicinske ekipe i rodilje da porođaj bude na vrijeme, u terminu najboljem za novorođenče. Naime, samo zdravo i donošeno dijete spremno je za izvanmaternični život, a to znači za rođenje poslije navršenog 37. tjedna trudnoće, pa do 42. Dijete rođeno prije termina jos nije potpuno zrelo, iako je zbog sve bolje neonatalne skrbi bolje preživljavanje i take djece. Naravno, u obzir treba uzeti to da nije isto rodi li se dijete u 36. ili 30. tjednu. Najčešći problem nedonošene djece jest nezrelost različitih organskih sustava (posebice pluća) za život izvan maternice. Isto tako, dijete rođeno poslije 42. tjedna također pati, iako su mu organski sustavi zreli. Kad se dosegne termin, lagano se smanjuje funkcija posteljice i količina plodove vode. Ako takvo stanje predugo traje, zbog pomanjkanja kisika mogu se oštetiti organi, iako su zreli. Zato se svaka trudnica koja pređe termin redovito kontrolira različitim metodama (CTG-om, amnioskopijom, ginekološkim pregledom, UZV-om) kako bi se procijenilo postoji li ili ne postoji rizik za dijete bude li i dalje ostalo u maternici. Glavna je zadaća ginekologa omogućiti rodilji porođaj u najboljim fizičkim i psihičkim uvjetima te u najbolje vrijeme i za nju i za dijete. lako su obavljena mnoga istraživanja, ni danas se jos ne zna točno što potiče početak porođaja. To je složen proces u kojem različitim mehanizmima sudjeluju i trudnica i dijete. Trudnica stvara manje hormona-čuvara trudnoće, a nadbubrežne žlijezde djeteta izlučuju hormone koji dovode do promjena i početka porođaja.
Početak porođaja je kompleksan proces na koji utječe mnogo čimbenika. Prosječna težina djeteta prije porođaja je oko 3.500 grama, a duljina oko 50 centimetara. Obično su muška djeca nešto teža od ženske, kao što je uglavnom drugo te svako sljedeće dijete nešto teže od prethodnoga. Razlike u težini postoje, a postoje i tablice na temelju kojih se može vidjeti je li dijete veličinom u granicama normale. Za to je važna genetika, fizička konstitucija roditelja i porođajna masa koju su oni imali pri rođenju. Postoje i razlike između etničke pripadnosti, tako su, primjerice, romska djeca obično nešto manja od prosjeka, što je za tu populaciju posve uredno. Potkraj trudnoće maternica je sve ispunjenija djetetom, a sve manje plodovom vodom čiji se obujam počinje smanjivati i najčešće kod porođaja iznosi oko 500 mL. Kao što je već rečeno u poglavJju o trudovima, pripreme za porođaj najčešće počinju tjednima prije.
Prve su tzv. pripremne kontrakcije. Nepravilno se pojavljuju i različito traju, nisu jako bolne i zadatak im je pripremiti majku i dijete za porođaj. Zahvaljujući njima vodeća se čest smješta u porođajni kanal. U 96 posto slučajeva radi se o glavici, kod tri posto riječ je o zatku, a u jedan posto slučajeva dijete je smješteno poprijeko u trbušnoj šupljini tako da je zdjelište prazno. Ako je dijete u poprječnom položaju, trudnoća se dovršava carskim rezom. Angažiranje glavice zbiva se obično prije porođaja, nešto prije kod prvorotkinja, a kod višerotkinja se može dogoditi i kada vec počne. Drugi važan događaj za početak porođaja jest sazrijevanje vrata maternice. Taj dio uterusa mora se u porođaju skratiti i otvoriti da bi mogli proći djetetova glavica i cijelo tijelo. Normalna dužina vrata maternice u trudnoći iznosi oko tri do četiri centimetra i ispunjen je čepom od sluzi. Zbog djelovanja pripremnih kontrakcija takav čep ispadne, katkad i nekoliko dana prije porođaja, što često zabrine rodilje. Tada je količina iscjetka veća nego obično, vrlo često sluzave konzistencije i bjelkastožućkaste boje, a mogu se vidjeti i primjese sukrvice. Zbog toga se rodilje ne trebaju zabrinjavati. No, bude li otjecala svježa krv, tada se odmah treba javiti u bolnicu kako bi se otklonili neki opasniji uzroci krvarenja.
Ako je potrebna indukcija porođaja, kao što je već rečeno, ako postoje stanja koja ugrožavaju majku ili dijete, način poticanja porođaja ovisi i o zrelosti cerviksa. Postoje tablice s pomoću kojih se procjenjuje koliko je cerviks zreo i koja je najbolja metoda za započinjanje porođaja. Kod žena kod kojih je cervikalni kanal zatvoren, indukcija najčešće počinje pripravcima prostaglandina, tvari koja djeluje na sazrijevanje cerviksa. Nanose se u cervikalni kanal ili u rodnicu u obliku gelova, a mogu biti i vaginalete. Ako se pristupa takvom poticanju porođaja, rodilji se najprije mora objasniti o čemu se radi, kako će se potaknuti trudovi i dalje voditi porođaj. U nekim je slučajevima potrebno upotrijebiti i vise takvih preparata, ovisno o početnom nalazu i reakciji na gel. Pritom je važno da rodilja dva sata nakon aplikacije gela lezi i miruje te da se u to vrijeme snima CTG.
Kako se blizi vrijeme porođaja, tako se već spomenuti pripremni trudovi zamjenjuju pravima. Oni se pojavljuju u pravilnim razmacima, najprije svakih desetak minuta, pa sve češće te su dulji i bolni. Putanja im je silazna od vrha maternice prema cervikalnom kanalu i upravo su takvi trudovi potrebni kako bi se otvorio cervikalni kanal, a nakon toga i da bi istisnuli dijete iz maternice.
Najčešće takvi trudovi označavaju početak porođaja. Ako se uz njih pojavi i krvarenje, ono može biti znak ugroženosti i trudnica mora otići što prije u bolnicu. Najčešće se rodiljama savjetuje da mjere trudove prije nego što krenu u bolnicu. Pripremne kontrakcije mogu biti dugotrajne, pa će rodilja – dođe li prerano – u rodilištu nepotrebno provesti mnogo vremena. Kad kontrakcije postanu jače i pravilnije, barem svakih 10 minuta, duže traju i češće su, treba otići u bolnicu. Naravno, ako liječnik savjetuje trudnici da se zbog nekog razloga već nakon prvih trudova javi u bolnicu, treba ga poslušati.
Treći znak početka porođaja jest otjecanje plodove vode. Rodilja to najčešće osjeti kao naglo otjecanje tople tekućine. Ta je tekućina bjelkasta ili prozirna i nema mirisa, osobito ne na mokraću. Ako rodilja primijeti da je plodova voda zelena, krvava ili smećkasta, treba se sto prije uputiti u bolnicu.
Ako se otjecanje plodove vode dogodi u terminu, to će se smatrati početkom porođaja. No, katkad vodenjak pukne u ranijoj trudnoći dok dijete jos nije Spremo za porođaj jer mu organski sustavi nisu zreli. Tada se, uz nadzor, može čekati i tjednima, a u tom slučaju puknuće vodenjaka ne znaći i početak porođaja. Najčešće se, ako vodenjak pukne prije trudova, sljedećih nekoliko sati razviju spontane kontrakcije. Ako se to ne dogodi, trudovi se mogu potaknuti infuzijom sintetičkog oksitocina (dripom). Bez dobrih i pravilnih trudova porođaj ne može napredovati.
Pingback: Prvo porođajno doba - Poliklinika dr. Laušin