Prvo porođajno doba

Svaki porođaj dijeli se na četiri porođajna doba.
Svako ima određeno vrijeme trajanja, kvalitetu trudova i napredovanje, što se procjenjuje širenjem ušća maternice, spuštanjem djetetove glavice (vodeće česti), rođenjem djeteta, rođenjem posteljice i početnim procesima smanjenja maternice i zaustavljanja krvarenja.
Prvo porođajno doba karakterizira otvaranje ušća maternice i traje dok se potpuno ne otvori. U drugom porođajnom dobu rađa se dijete, u trećem posteljica, a četvrto je prijelaz prema babinjama kada se steže maternica i zaustavlja krvarenje.
Tijekom ta dva sata rodilja se nadzire u rađaonici.

PRVO POROĐAJNO DOBA

Prvo porođajno doba traje od pojave prvih pravih trudova do potpunog otvaranja ušća maternice.
Traje obično 10 do 14 sati kod prvorotkinja, a 6 do 10 kod višerotkinja.
Dijeli se u dvije faze: u latentnu i aktivnu.
Latentna faza prosječno traje oko osam sati – tada su trudovi još slabiji i nisu jako česti, a ušće maternice polakše se otvara. Ta faza završava kad je ušće maternice otvoreno dva do tri centimetra.
Ako su trudovi intenzivniji, ta faza traje kraće.

Latentna faza porođaja kod prvorotkinje može trajati do 20 sati, a kod višerotkinje do 14. Nakon toga slijedi aktivna faza kada počinju pravilni i jaki trudovi koji još jače otvaraju ušće maternice. Traje obično pet do šest sati i smatra se da se prvorotkinja u prosjeku normalno otvara centimetar na sat. Tijekom prve faze liječnik prati kako porođaj napreduje ginekološkim pregledom rodilje svakih nekoliko sati (najčešće svaka dva sata). Ne preporučuju se prečesti pregledi jer se svaki put u rodnicu unosi određen broj bakterija i povećava mogućnost infekcije.
Ušće maternice širi se zbog čestih trudova (tri u 10 minuta) dugoga i pravilnog smjera kretanja – od fundusa (gornjeg dijela maternice) prema njezinu ušću. Na taj način trudovi i pritisak glavice otvaraju ušće maternice.

Usporedno sa širenjem vrata maternice spušta se i glavica. Ona se mora tijekom prolaska kroz porođajni kanal rotirati kako bi svako suženje prošla povoljnijim promjerom. Namješta se najčešće tako da se najširi dio glavice smjesta u najširi promjer zdjelice. Osim što se ginekološkim pregledom može ocijeniti koliko je otvoreno ušće maternice i koliko se glavica spustila, pipanjem kostiju glave i fontanela (mekoga dijela glavice između kostiju) liječnik može ustanoviti kako napreduje rotacija. Najčešće se dijete rađa sa zatiljkom usmjerenim prema majčinu trbuhu, a licem prema leđima, jer tada kroz porođajni kanal prolazi najpovoljnijim promjerima. Katkad se rađa i obrnuto, tako da lice gleda prema trbuhu majke, a leđa su usmjerena prema njezinim leđima. To je tzv. dorzoposteriorni stav. Budući da ne prolazi najpovoljnijim promjerima, takav porođaj može malo sporije napredovati. Subjektivni je osjećaj rodilja da takav položaj glavice kod porođaja više boli.
Kako porođaj napreduje vrat maternice mora se skratiti, odnosno nestati i otvoriti se. Kod prvorotkinja najprije nestaje ušće maternice (skrati se), a tek tada slijedi otvaranje ušća. Kod višerotkinja taj je proces istodoban.

Vodenjak je struktura koja se stvara na početku porođaja od plodovih ovoja i plodove vode.
Elastični plodovi ovoji slijede širenje cervikalnog kanala i nastajanje cerviksa. Ako je vodenjak očuvan, otežana je ulazna upala te spriječeno ispadanje pupkovine ili sitnih česti djeteta. Kada je ušće posve otvoreno, vodenjak pukne te počinje drugo porođajno doba. No, vodenjak rijetko pukne baš kada je ušće potpuno otvoreno, često porođaj počne puknućem vodenjaka dok se trudovi još nisu niti razvili ili pukne tijekom prvoga porođajnog doba.

Kada se to dogodi, istekne plodova voda. Najčešće je mliječna ili bezbojna, a ako je krvava, zelena ili smećkasta, može upozoravati na ugroženost djeteta.

Sastojci koji se nalaze u plodovoj vodi pridonose jakim i pravilnim trudovima. Nakon što vodenjak pukne, glavica jače pritišće vrat maternice i potiče trudove.

Porođaj može teći pasivno bez intervencija, samo praćenjem je li u prihvatljivim vremenskim granicama. Može mu se pristupiti i aktivno – tada se kod ušća otvorenog četiri do pet centimetara pokidaju plodovi ovoji i potiču jače kontrakcije te ubrzava porođaj. Glavica je tvrda i jače pritišće ušće maternice, a plodova voda pridonosi dobrim trudovima.

U prvom porođajnom dobu trudovi se mijenjaju iz nepravilnih pripremnih kontrakcija u sve češće, jače i redovite kontrakcije (na kraju 3/10 minuta).

Svaki trud ima uzlaznu fazu, stadij najjačega djelovanja i silaznu fazu. Kad počnu prave kontrakcije važno je da rodilja pravilno diše i pri trudu i poslije.

Katkad zbog straha i uzbuđenosti zaborave upute o disanju koje su dobile na trudničkim tečajevima.

No, tada je tu osoblje od kojih rodilja slobodno može tražiti pomoć.

Između dvaju trudova maternica se opušta, sto je važno za rodilju jer može predahnuti, ali i za dijete jer mu se u trudu smanjuje dotok krvi, tako da ie vrijeme između trudova potrebno da se to nadoknadi. Stanje djeteta prati se zapisima CTG-a.
Normalna frekvencija djetetova srca je između 120 i 160 otkucaja u minuti. I određeni oblik krivulje

govori je li opskrba kisikom dovoljna. Promjene u frekvenciji ili izgledu krivulje upozoriti će liječnika da je potreban oprez.

Za rodilju prvo porođajno doba još nije aktivno razdoblje. Mnoge se začude koliko zapravo traje.
Ono što je tada važno jest strpljenje i čekanje.
Treba pustiti trudovima da učine svoje, pravilno disati i imati na umu da je žena sa svakim trudom korak bliže željenome cilju – rođenju djeteta.

Najčešće se nakon dolaska u rađaonicu rodili izmjeri krvni tlak i pregleda urin, kao i kod svake kontrole. Obavi se i ginekološki pregled te snimi CTG. Tada se prema dobivenim podatcima i opisu trudova može procijeniti u kojoj je fazi porođaj.

Nakon toga, kao pripremu za porođaj, rodilja dobiva klizmu i čisti joj se debelo crijevo, a zatim slijedi i toaleta (brijanje).
Danas je u rodilištima, ako uvjeti dopuštaju, moguće da uz rodilju bude partner ili neki drugi član obitelji. Važno je da to bude zajednička odluka jer je suradnja važna kako bi porođaj dobro napredovao i rodilja se dobro osjećala. Partner može pomoći rodilji kod disanja, hladiti je i pomoći da joj se misli odvuku od razmišljanja o boli.
Tijekom porođaja rodilja ne smije jesti, ako je potrebno, može se dati infuzija. Ali smije piti. Ako se planira, operativno dovršiti porođaj carskim rezom, ako je riječ o spinalnoj ili epiduralnoj analgeziji, rodilja smije piti. No, ako se radi u općoj anesteziji, ne smije.

Postoje i druge metode za ublažavanje bolova tijekom prvoga porođajnog doba, a to su intravenske injekcije.
Kada se ušće potpuno otvori i glavica se uredno spusti, počinje drugo porođajno doba.

VRIJEME POROĐAJA