Sve do 30. tjedna aktivnost maternice u trudnoći je vrlo slaba, iako su neka istraživanja pokazala da uterus nikada ne miruje i da se neprestance steže, no kontrakcije su jako slabe. Zadaća im je održavati potreban bazalni tonus maternice. Take kontrakcije ne mogu se napipati, niti ih rodilja osjeća. Jače kontrakcije koje se mogu osjetiti nazivaju se Braxton-Hicksovima. Obično počinju polako nakon 30. tjedna trudnoće, a nakon 36. tjedna sve su češće. Njihova učestalost i snaga progresivno rastu kako se približava porođaj. Svojstveno im je to da su nepravilni u pojavnosti i trajanju. Pojavljuju se katkad u dužim, a katkad u kraćim razmacima. Takve kontrakcije nemaju učinak na ušće maternice – ono i dalje ostaje zatvoreno. Često se događa da rodilje zbog približavanja termina zamijene Braxton-Hicksove kontrakcije pravima i početkom porođaja.
Katkad se pojavljuju u pravilnim razmacima, pa rodilje misle da se radi o pravim trudovima. Liječnik će tada na temelju pregleda ustanoviti o kakvim je kontrakcijama riječ. Obično se rodiljama savjetuje da nakon što osjete prve kontrakcije, a pritom nema ostalih znakova, pričekaju dok ne budu barem svakih 10 minuta u jednom satu, prije nego što odu u rodilište. Nerijetko Braxton-Hicksove kontrakcije traju satima prije početka porođaja, pa se često čuje kako su rodilje rađale 30 do 40 sati. A zapravo to nije ukupno trajanje porođaja, nego jedan veliki dio pripada upravo Braxton- Hicksovim kontrakcijama.
One su samo priprema za porođaj, pa se zato i nazivaju pripremnima. lako je normalno da se Braxton-Hicksove kontrakcije pojačavaju prema terminu i vremenu porođaja, koji put se pretvore u preranu aktivnost maternice i tada postoji opasnost od prijevremenog porođaja i rođenja nedonošenog djeteta. Ako osjete redovite kontrakcije prije termina, rodilje bi se morale javiti liječniku kako bi procijenio o čemu se radi. Katkad genitalni nalaz može pokazati postoji li progresija, iako rodilja nije osjećala kontrakcije. Tu će pomoći bilježenje TOCO sonde (sastavnog dijela svakog zapisa CTG-a koji prenosi informacije o kontrahiranju maternice na papir i pokazuje postoji li aktivnost maternice). Od novijih metoda važno je i mjerenje duljine vrata maternice transvaginalnom (ili transabdominalnom) ultrazvučnom sondom.
Naime, otvaranje vrata maternice može početi i iznutra prema van, tako da se možda tijekom ginekološkoga pregleda neće odmah uočiti. Duljina vrata maternice u trudnoći varira.
Kod nekih je žena aktivnost maternice u trudnoći nenormalna. To se može ispitati elektromiografijom (EMG-om), snimanjem električne aktivnosti uterusa. Obavlja se tako da se na kožu trbuha postave okrugle elektrode koje odvode električni signal iz maternice preko posebnoga uređaja te se na papir bilježi njezina aktivnost.
Pingback: Porođaj - Poliklinika dr. Laušin