Mjerenje udaljenosti fundusa do simfize jedan je od načina grubog probira dijagnoze prekomjernog ili premalog rasta ploda. Fundus je gornji rub maternice koji raste kako trudnoća napreduje, prema pupku i iznad njega, a simfiza je spoj kosti koji se može napipati kao tvrda kost u pubičnom području. Između 16. i 36. tjedna udaljenost od fundusa do simfize odgovara otprilike trajanju trudnoće. Odstupanja nas mogu potaknuti da pomislimo kako se možda radi o zastoju u rastu ploda ili prevelikom rastu. No, treba znati da mjereći tu udaljenost, zapravo ne vidimo što se nalazi u maternici. Može se raditi o blizanačkoj trudnoći, povećanoj ili smanjenoj količini plodove vode te nekim tumorima maternice, primjerice miomima. Zato nam ta metoda služi samo kao okvirna orijentacija, a ako se pokažu neka odstupanja, nalaz trebamo provjeriti ultrazvukom.
Ultrazvuk je vrlo važan pri praćenju plodova sa zastojem u rastu. Kao prvo, on je važan kako bismo na početku trudnoće odredili podudara li se trajanje trudnoće s datumom posljednje menstruacije. Neke žene nemaju redovitu menstruaciju, nego je katkad dobivaju svakih 45 ili 60 dana. Također, tijekom implantacije ploda, moguće je krvarenje koje se tumači kao posljednja menstruacija. Zato je važno u ranoj trudnoći otići na ultrazvučni pregled. Na njemu će se potvrditi podudara li se trajanje trudnoće s veličinom ploda i trajanjem trudnoće na temelju podataka o posljednjoj menstruaciji. Pravo trajanje trudnoće je ono izračunato na temelju ultrazvučnih podataka. Zato, primjerice, ako se na početku vidi da je trudnoća manja za dva tjedna, termin se ne računa prema prvom izračunu na temelju posljednje menstruacije, već se pomiče za dva tjedna (može se pomaknuti i ranije ili kasnije, ovdje je primjer da se pomiče kasnije).
Evo primjera koji pokazuje da datum posljednje menstruacije nije uvijek točan. Neke žene, primjerice, zbog policističnih jajnika imaju menstruaciju dva ili tri puta godišnje. Ako takva žena zatrudni nakon što tri mjeseca nije imala menstruaciju, računajući prema datumu posljednje menstruacije, trudnoća bi joj trajala 52 tjedna, a to je nemoguće. Zato nam je ultrazvuk važan već u ranoj trudnoći jer možemo vrlo precizno reći koliko je tjedana žena trudna.
Ultrazvuk je važan pri procjeni ploda sa zastojem u rastu, najprije da bi nam potvrdio radi li se doista o zastoju u rastu ili je to, kao što je primjerice prije spomenuto, nekoliko tjedana mlađa trudnoća. Za dijagnosticiranje zastoja u rastu nije dovoljno samo jedno ultrazvučno mjerenje. Potrebna su barem dva, s razmakom od otprilike dva tjedna, kako bismo vidjeli dinamiku rasta ploda. Osim mjerenja težine fetusa, liječnik će pri sumnji na zastoj u rastu precizno procijeniti i količinu plodove vode te protoke kroz različite krvne žile ploda, što će pokazati je li možda poremećena hranidbena funkcija posteljice. Ovisno o razini i ozbiljnosti zastoja, neke će se trudnoće kontrolirati ambulantno, a neke u bolnici.
Stanje ploda može se provjeriti CTG-om i još nekim ultrazvučnim testovima, kao što je biofizikalni profil ploda, koji slikovito rečeno, govori kakva je kondicija ploda. Svim tim testovima ispituje se je li plod u opasnosti od hipoksije, odnosno nedostatka kisika. Posteljica ima hranidbenu i respiracijsku funkciju, a plodu sa zastojem u rastu vrlo često prijeti i hipoksija, te ga je potrebno svakodnevno nadzirati.
Kad je riječ o terapiji, nema konkretnog lijeka za plod sa zastojem u rastu. Ono što može pomoći jest da trudnica miruje i leži na boku kako bi se poboljšala prokrvljenost maternice i posteljice. Vrijeme i način poroda djece sa zastojem u rastu vrlo su individualni, ovise o stupnju zastoja te o tome koliko je dijete ugroženo zbog manjka kisika. Ako zastoj nije opasan i dijete nije vitalno ugroženo, u terminu se može pokušati vaginalni porod. No, važno je neprestano ga kontrolirati jer kada počnu trudovi, već poremećena funkcija posteljice može se dodatno pogoršati, što može utjecati na plod. Kod bilo kakvih odstupanja ili velike ugroženosti te hipoksije ploda već u maternici, ako se procijeni da bi trudovi znatno smanjili funkciju posteljice i ugrozili plod, trudnoća se dovršava carskim rezom. Pravila nema, postupci se razlikuju od slučaja do slučaja, a odluka o dovršenju trudnoće donosi se na temelju intenzivnog praćenja i nadziranja stanja ploda.
